|
|
 |
|
 |
Magdeburg bridge meeting i izvještaj
|
|
|
Magdeburg bridge meeting i izvještaj
 Krajem studenog (22.-24.11.2007.) u Magdeburgu, Njemacka, održan je « 9th European Bridging Meeting in Gastroenterology » i vezano uz njega jednodnevni EAGE Postgraduate Course. Smisao i svrha Bridging Meetinga, dosad medu hrvatskim gastroenterolozima slabo poznatog skupa, je prezentiranje istraživanja osmišljenih i vodenih od strane mladih istraživaca, njihova prilika da se suoce s pitanjima postavljenim od strane uglednih europskih strucnjaka te stvaranje veza i prijateljstava izmedu mladih europskih kolega kao temelja za buducu suradnju u zajednickim podrucjima interesa.
Organizacija skupa pod vodstvom profesora Petera Malfertheinera bila je vrhunska, a vecina predavanja mladih predavaca održana je na vrlo visokoj razini. Posebno interesantan dio, zamišljen u skladu s temeljnom idejom sastanka, bila je zajednicka vecera na kojoj su sudionici bili rasporedeni za stolove na nacin da su za svakim stolom smješteni mladi istraživaci iz razlicitih zemalja i jedan do dva profesora i tako je omoguceno, na neformalan nacin, dodatno izmjenjivanje znanja i mišljenja. Profesori su na skupu sudjelovali u svakoj sekciji Bridging Meetinga s predavanjem o neriješenim pitanjima u odredenom problemu ili debatom oko nekog pitanja, ili pak s predavanjem na Postgraduate Course-u.
Na skupu su iz Hrvatske sudjelovali prof.dr.sc. Davor Štimac, prof.dr.sc. Boris Vucelic i petero mladih sadašnjih/buducih gastroenterologa: Tajana Filipec iz KB Merkur, Pave Markoš iz KBC Rebro, Neven Baršic iz KB Sestre milosrdnice te Mladen Radic i Goran Hauser iz KBC Rijeka. Cijeli skup protekao je u vrlo ugodnoj i toploj atmosferi, a za mlade sudionike skup je znacio ne samo stjecanje jednog vrlo važnog i poticajnog iskustva kroz priliku da se pred europskim strucnjacima prezentira vlastiti rad vec je bilo vrlo interesantno i motivirajuce upoznati se sa istraživackim radom i razlikama u nacinu života i razmišljanja kolega iz ostalih europskih zemalja. Odlazak na skup omogucilo je Hrvatskogastroenterološko društvo.
Neven Baršic, dr.med.
KB Sestara milosrdnica, Zagreb
Magdeburg izvještaj
Hrvatsko gastroenterološko društvo i tvrtka AstraZeneca u suradnji s Njemackim gastroenterološkim društvom ponovno ce tijekom 2008. stipendirati cetvero kadidata, clanova HGD-a i ASTERYGSA za strucno usavršavanje u Njemackoj u trajanju od po mjesec dana. Kako je natjecaj vec u tijeku htio bih vam približiti prošlogodišnja iskustva nas koji smo vec bili te vas motivirati da se u što vecem broju prijavite na natjecaj. Tijekom 2007. troje nas je bilo u Magdeburgu na Endoskopskom odjelu Klinike za gastroenterologiju, Sveucilišne bolnice Otto von Guericke, a jedan u Hannoveru na edeukaciji iz hepatologije na Medizinische Hohschule Hannover (MHH) u Zavodu za gastroenterologiju, hepatologiju i endokrinologiju.
Kao i drugih dvoje kolega i ja sam svoja cetiri tjedna stipendije u Njemackoj proveo u Magdeburgu.
Od samog pocetka sve je išlo glatko zahvaljujuci sponzoru odlaska, tvrtki AstraZeneca. Pocnimo sa stipendijom koja je za oba grada ista. Svaki odabrani kadidat dobije, uz vec unaprijed organizirane i placene troškove prijevoza i smještaja, još 500€ «džeparca». To je kolicina novca dostatna za pokrivanje osnovnih životnih potreba u Njemackoj. Smještaj je bio u jednom skromnom, pristojnom hotelu uz bolnicu gdje smo imali dorucak, dok je rucak moguc u bolnickoj menzi po cijeni od cca 3 €. Vecera je u vlastitom aranžmanu. Smještaj u Hannoveru je bio u stanu. Za ovu godinu su još moguce varijacije po tom pitanju. Bolnicku odjecu dobijete u bolnici i sami je mijenjate po potrebi, ali za prvu ruku nije loše imati jednu svoju bijelu kutu. Bolnicku obucu morate donijeti sami.
Sama bolnica u Magdeburgu je prava Sveucilišna klinika i tercijarni centar u pravom smislu te rijeci. To konkretno znaci da tamo jako cesto dolaze kolege iz razlicitih dijelova Europe i svijeta tako da je atmosfera «internacionalna», a osoblje strance na odjelu prihavaca kao normalnu cinjenicu. Uz to je i velika vecina lijecnika koji tamo stalno rade došla iz drugih gradova Njemacke ili drugih Europskih zemalja.
Komunikacija s lijecnicima je na engleskom jeziku i tu nema nikakvih problema, dok je za ostale dobrodošlo bazicno poznavanje njemackog, ali to nije eliminacijski kriterij. Bolnica je savršenog izgleda i organizacije kako i prilici našoj predodžbi o Prusima. Oprema je vrhunska i nema oskudice u bilo cemu.
Bolesnici koji se tamo lijece takoder su dosta «profiltrirani» jer postoji još jedna gradska bolnica, tako da je moguce vidjeti i dosta raritetnih bolesnika i zanimljivih slucajeva. Svakodnevni je rad dosta naporan. Radni dan pocinje oko 8 sati i traje najcešce do 17 ili 18 sati, a za one koji žele može i dulje.
Osoblje je jako susretljivo, ali naravno na Njemacki nacin.
Ono što je najvažnije, a zahvaljujuci prof. Malfertheineru i šefu endoskopije dr. Monkemulleru imat cete prilike konkretno raditi tj. endoskopirati tako da nije u pitanju samo «observership» nego doista trening. Vrstu i kolicinu pretraga koje cete obavljati ovise o vašem prethodnom znanju i vještinama tako da ce najviše profitirati oni koji imaju više znanja i vještine. Moja je preporuka da se za stipendiju prijavljuju oni s vec solidnim endoskopskim iskustvom. Bitno je za napomenuti, a što se, barem koliko sam ja upoznat, razlikuje od prakse u vecini naših bolnica, je da lijecnici sami uvode aparat kod svih endoskopskih pregleda i zahvata. Sestre uglavnom dodaju pribor i lijekove.
Sam Magdeburg se nalazi cca 150 km jugozapadno od Berlina na podrucju bivšeg DDR-a. Tamo je do 1990. živjelo oko 500 000 ljudi, a sada ima oko 300 000.Vikendom se može otici do obližnjeg Berlina, Dresdena ili Leipziga što je svakako za preporuciti obzirom na male udaljenosti i ljepotu tih gradova.
Za kraj, još nekoliko razmišljanja ostalih kolega:
Mirjana Kalauz, KBC Zagreb
«Prije odlaska pitala sam se koji je cilj mog boravka ondje obzirom da sam endoskopicar šest godina, a nije se radilo ciljanom odlasku u svrhu ucenja nekih novih endoskopskih metoda. Vec po dolasku u Kliniku shvatila sam da mojoj bojazni nema mjesta te sam vec prvi dan proširila znanje o tehnikama o kojima sam mislila da znam dovoljno.
Mislim da se moje znanje sveukupno proširilo, ucvrstila sam se u odluci da moje usmjerenje u gastroenterologiji bude endoskopsko, stekla sam nova prijateljstva, uspostavila dobre profesionalne kontakte, proširila interese, dobila novi poticaj i ideje.»
Vedran Tomašic KB Sestara milosrdnica
«Boravak se je pokazao izvrsnim u više strucnih pogleda; mada je primarni cilj bila edukacija iz polja suvremene gastroenterološke endoskopije, neizbježna su bila stjecanja saznanja iz svakodnevnog rada na Klinici kao i iz polja popratnih joj struka.
Zbirno, boravak je bio ugodan i koristan te mi je omogucio promijenu i obogacivanje nekih od mojih dosadašnjih saznanja.»
Ivica Grgurevic, KB Dubrava
«Radi se o najvecem i najpoznatijem njemackom hepatološkom centru koji je ujedno i najveci transplantacijski centar za jetru u Njemackoj. Tijekom boravka imao sam se priliku upoznati sa svim aspektima strucnog i znanstvenog rada iz hepatologije koji se prakticira u navedenom Zavodu.
Isticem i izvrsnu ekipu lijecnika ultrasonicara na Zavodu od kojih sam mnogo naucio. Osim u profesionalnom pogledu, domacini su na mene ostaviti izvrsan dojam i u socijalnom smislu.»
Nakon provedenih mjesec dana u Njemackoj, mišljenja smo da se radi o vrlo korisno provedenom vremenu te da se svakako isplati prijaviti i pokušati dobiti stipendiju.
Goran Hauser,
KBC Rijeka
  
|
|
|